Kao grom iz vedra neba odjeknula je informacija početkom ove godine da će golman FK Sarajevo Elvis Džafić, propustiti ostatak sezone zbog liječenja.
Golmanu bordo tima ljekari su konstatovali Hodgkinov limfom, te je morao biti podvrnut hospitalizaciji koju ova bolest zahtijeva.
Svoju hospitalizaciju započeo je odmah u martu ove godine, a nakon osam mjeseci oporavka i priprema, prethodnog vikenda je ponovo stajao među stativama Musemićevog tima.
Sa golmanom Sarajeva smo razgovarali u prostorijama kluba u Titovoj 38b, a Džafić je prvi put govorio za jedan bh. medij o svojoj borbi sa bolešću, načinu kako je uspio da se izliječi, izazovima koji su ga čekali na tom putu, podršci saigrača i kluba u najtežim momentima, ali i planovima za budućnost.
Prije svega kako se osjećate u ovom momentu?
- Sada se osjećam odlično, mislim da sam ponovo onaj stari ja. Ja sam po prirodi veseo, a osjećam da sam se vratio u taj neki svoj način ponašanja i življenja. Sigurno je da je ovo najgori preiod u mom životu. Danas sam dobro, ali uvijek se bolest može vratiti. Nalazi su dobri i to je za sada najvažnije, rekao nam je u uvodu razgovora Džafić.
Branili ste u Mostaru. Da li je to još jedna vaša pobjeda nad opakom bolešću?
- Sama potvrda od doktora da mogu konkurisati bila je pobjeda. Sudbina je tako htjela da ja svoju prvu utakmicu za Sarajevo odigram protiv Veleža i evo sada debi u Premijer ligi i nakon bolesti ponovo protiv Mostaraca. Sigurno da je to pobjeda, sve što se dešava u ovoj godini je za mene pobjeda. Mene je sve ovo ojačalo, treba mi neko vrijeme da se vratim. Nije bilo lako, često sam se pitao kako i šta dalje, ali to bi trebala biti i poruka za ljude koji imaju slične probleme. Pozitivno razmišljanje će vam pomoći da prebrodite sve probleme. Ubijati samog sebe u pojam ne vodi ničemu.
Interesantno je da je na vašem posljednjem treningu prije nego ste saznali za bolest, vaš trener Adi Adilović bukvalno bježao od vas.
- Bio je to čudan dan. Obično nas trener zagrije, prema zahtjevima šefa Musemića do momenta kada mu mi trebamo. Taj dan sam vidio da je bukvalno bježao od nas. Nije mi bilo jasno šta se dešava, ali sam poslije saznao da je i on dobio informaciju o nalazu i jednostavno je išao što dalje od nas. Sigurno je i on mislio da bismo mi skontali da nešto nije u redu, možda bi ga pitali, a on nije htio da mi kaže to. Poslije sam naravno shvatio sve, ali mi je tada bilo jako čudno. Moram istaći da stvarno imam više nego korektnu saradnju sa Adilovićem.
Sarajevo je ove sezone i pored svih problema prvo na tabeli.
- To je neka snaga naše ekipe. Možda ne igramo kao prošle godine i onako kako smo navikli nas i navijače. Bitno je ko će na kraju prvi proći kroz cilj. Mi smo dodatno podigli našu formu, odigrali smo dobru utakmicu u Mostaru i mislim da ćemo u nastavku biti samo još bolji. Na mjestu smo na kojem trebamo biti i sve ćemo uraditi da tu i ostanemo.
Slijedi gradski derbi sa Željezničarom.
- To je najveća utakmicu u BiH. Sigurno da motiva neće manjkati i da će svi dati srce na teren. Ali mislim da će tu pobijediti hladna glava, treba igrati utakmicu mozgom i mislim da će to prevagnuti. Znam da smo spremni i da ćemo dati sve od sebe.
Sarajevo ima odličan kvartet golmana.
- Prvenstveno se radi o dobrim momcima, govorim naravno o njima trojici, o sebi ne volim govoriti, pa onda o dobrim golmanima. Na nama je da radimo i da se nametnemo, a onaj koji dobije priliku da uradi sve da doprinese povoljnom rezultatu..
Godina koja je na izmaku ostat će u pamćenju golmanu Sarajeva, ali svakako da je u ovoj godini uspio da dobije u jednoj od najvažnijih utakmica.
Svojim odnosom i ponašanjem sigurno da može biti uzor ne samo današnjim dječacima koji se počinju baviti fudbalom, nego i mnogim starijim od sebe. Borbom za život, načinom kako je to radio i pozitivnim stavom prema životu, mnoge od nas može učiti osnovnim životnim lekcijama.
Izvor: Sport1.ba