“Pobjeda nije važna, to je jedina stvar koja se računa”. Rečenica legendarnog fudbalera Juventusa Giampiera Bonipertija, pretvorena u lajtmotiv jednog od najvećih klubova na svijetu, koji je u fudbalu gotovo jedinstven sinonim za pobjeđivanje čak i kada se ne igra dobro. I tako je to u sportu. Rezultat je uvijek kralj, a to je nakon trijumfa nad Borcem sportskoj javnosti u BiH jasno poručio i Husref Musemić.
Trenera Sarajeva tada su pogodile pojedine kritike zbog neubjedljivih igara na startu sezone, uslovljene brojnim povredama i konstantnim tumbanjem sastava.
“Mi imamo jako puno problema. Ne treba biti ni pametan ni stručan da vidim da ne djelujemo dobro, ali sa tolikim problemima koja to ekipa može da se nosi sa tim? Fali nam četiri ili pet najboljih igrača od prošle sezone. Pa dajte malo razuma. Ne tražim da me branite, nego samo realno da gledamo”, kiptio je šef struke koševskog ligaša nakon minimalne pobjede nad Banjalučanima.
Kritike i pritisak uvijek su prisutne u velikim klubovima, pa tako i u Sarajevu. Čak i kada situacija na tabeli nije toliko alarmantna, uvijek postoje dodatna očekivanja, često i neutemeljena i nerealna.
Premijerligaški karavan stigao je na trećinu puta. Odigrano je 11 kola, a branilac naslova prvaka FK Sarajevo nalazi se na diobi liderske pozicije sa FK Željezničar. U skladu sa predsezonskim prognozama i uzimajući u obzir kvalitet ekipe na papiru, Bordo tim je sasvim očekivano predendent za titulu. Ali, bolji poznavaoci prilika u Premijer ligi, vjerovatno su saglasni da je uslijed mnogih kadrovskih problema i prema prikazanoj igri na terenu, to i svojevrstan podvig.
Daleko je aktuelni šampion od prošlosezonskih izdanja kada je suvereno gazio do titule i od starta se nametnuo kao glavni favorit, ali bodovni saldo u ovoj fazi prvenstva gotovo je identičan onome iz prošle sezone.
Tim sa Koševa ima 23 boda, samo bod manje nego u prošloj sezoni i brojni problemi sa igračkim kadrom nisu ih onemogućili da održe korak sa najozbiljnijim konkurentima. Štaviše, Sarajevo je u bodovnom egalu sa gradskim rivalom, a u odnosu na mostarski Zrinjski ima i četiri boda prednosti, te ovaj dio prvenstva definitivno može okarakterisati jako zadovoljavajućim.
I sve to Sarajevo je ostvarilo sa desetkovanim sastavom, u pojednim momentima i uz dosta sreće, ali ta fortuna bila je “isprovocirana” velikom borbom i zalaganjem fudbalera na terenu.
Veći dio navijača znao je to prepoznati i pred brojnih negativnih okolnosti, koje gotovo od starta priprema prate aktuelne prvake. Koševska publika je sazrela u odnosu na neke ranije periode, postala je strpljivija i bitan kohezivni faktor. Isfrustriranih i vječno nezadovoljnih pojedinaca na stadionima neće nikada manjkati, ali generalno, navijači Sarajeva su svjesni delikatnog trenutka kroz koji ekipa prolazi i osjetna podrška doprinijela je da bordo momci istraju u teškim momentima.
Odlasci Rifeta Kapića i Ljubana Crepulje, povrede Miloša Stanojevića i Amara Rahmanovića, kao i početkom sezone pridošlog Mirka Oremuša, ostavili su Sarajevo bez kompletnog veznog reda u dosadašnjem dijelu sezone.
Musemić je morao improvizovati, pa je Krste Velkoski praktično preko noći postao veznjak. Bez pogovora, kapitenski, zbog čega zaslužuje ogroman respekt. Šansu su dobili mladi Alen Mustafić i Andrej Đokanović, u nekim mečevima su je i iskoristili, ali još uvijek nisu na tome nivou da igraju bez oscilacija, pogotovo da tako naglo postanu nosioci igre. Nebojša Gavrić je stigao nespreman, a taman kad je “uhvatio” dobru formu i on se povrijedio.
I prostale linije tima bile su suočene sa brojim problemima, zbog čega je Musemić morao praviti određene rokade. Bojan Letić je na početku sezone bio povrijeđen, pa ga je u evropskim utakmicama mijenjao Dušan Hodžić, a onda se i on povrijedio. Amer Dupovac se tek nedavno oporavio, a od ranije je van stroje Selmir Pidro.
Povreda je usporila i Mersudina Ahmetovića koji tek ulazi u pravu golgetersku formu, a ogroman hendikep je bila i jednomjesečna pauza lucidnog Benjamina Tatara. Rahmanoviću i njemu, nakon povratka u trenažni proces tek se dozira minutaža i očekuje se da poslije reprezentativne pauze budu potpuno spremni.
I kako Musemić reče, ne treba biti pretjerano stručan da se vidi da se radi mahom o ključnim igračima, bitnim za organizaciju igre i u napadačkom dijelu tima, koji su svojom razovrsnošću prošle sezone “terorisali” protivničke odbrane. I mnogo veći klubovi, sa širim rosterom, teško bi se adekvatno nosili sa takvim kadrovskim problemima.
Nije neka mudrost konstatovati da se u prethodnim mečevima krnji srednji red Sarajeva teško uspio nametnuti na terenu i protiv nominalno slabijih rivala. Mučili su se bordo momci u mnogim utakmicama, ali su beskomprimisnom borbom, praćenom dozom sreće, upijevali da izvojevaju teške i bitne pobjede.
Ruku na srce, bodovni saldo možda je i premašio partije na terenu igrača Sarajeva, ali niko im ne može osporiti da su u većini mečeva pružali sve od sebe, zbog čega su bili i nagrađeni dobrim rezultatima.
Uzimajući u obzir brojne poteškoće, čak i one van terena, skor od sedam pobjeda, dva remija i dva poraza mora zadovoljiti sve pristalice tima sa Koševa.
Posebno ih treba radovati izuzetan timski duh, zajedništvo i karakter koji su fudbaleri pokazali i koji ih je izdigao iznad svih nedaća. Čak ni težak poraz na derbiju nije demoralisao bordo sastav, koji je ostao na pobjedničkom kolosijeku. Neki će to pripisati sreći, ali odlika velikih ekipa je da pobjeđuju i kada se muče. Sarajevo je ove sezone definitivno prezentovalo i pobjednički mentalitet izgrađen na temeljima fenomenalne prošle sezone.
U ovome trenutku, vjerovatno ni najbližim rivalima nije potpuno svejedno da desetkovano Sarajevo i dalje pobjeđuje, kao i spoznaja da će u jednom trenutku biti brojčano, ali i igrački mnogo jače.
Fudbal je nepredvidiv i u njemu ne postoje garancije. Nekada borba i zalganje ne mogu kompenzirati nedostatak kvaliteta, ali svaka publika zna prepoznati i podrškom nagraditi zajedništvo i “srce na terenu”. Na Koševu je to definitivno bio slučaj u dosadašnjem dijelu sezone i recept koji je Bordo tim održao na vrhu.
Pred Sarajevom je do kraja polusezone osam teških ispita (uključujući i Kup utakmicu sa Širokim op.a.), u kojima će morati ići od utakmice do utakmice i skupljati bodove. Svjesni su i na Koševu da će bodovna zaliha do kraja jeseni u mnogome odrediti tok prvenstva u drugom dijelu šampionata i da je svaki bod veoma važan.
“Krvnu sliku” tima definitivno će popraviti povratak Rahmanovića i Tatara, možda i još nekog od rekovalescenata. Istovremeno, status Husrefa Musemića ne bi smio biti predmet raznih špekulacija i polemika, jer najtrofejniji trener u historiji Sarajeva i u minulom periodu ima dobre rezultate. Sve dok je tako, navijači koševskog ligaša ne bi trebali imati nedoumica, jer u sportu rezultat je uvijek kralj…
Izvor: scsport.ba